Suhoća usta

Hiposalivacija ili suhoća usta znači objektivno smanjenje lučenja sline koje iznosi manje od 0,2 ml u pet minuta. Suhoća usta može biti posljedica bolesti žlijezda slinovnica poput Sjögrenova sindroma ili bakterijskih, odnosno virusnih infekcija slinovnica (HIV, bolest parotidnih žlijezda). Suhoća usta može se javiti i u sklopu sistemskih bolesti (infekcija hepatitisom C, sarkoidoza itd.), ali je smanjeno lučenje sline najčešće posljedica uzimanja lijekova za liječenje sistemskih bolesti. Do danas je poznato više od 500 lijekova koji mogu prouzročiti suhoću usta. To su većina antihipertenziva, psihofarmaka, antiretroviralna terapija i još velik broj lijekova.

Dijagnostika bolesti žlijezda slinovnica

Najjednostavnije utvrđivanje smanjenog lučenja sline je izbacivanje skupljene sline u kalibriranu epruvetu dok bolesnik sjedi pet minuta; to se naziva količina izlučene nestimulirane sline. Ako je količina manja od 0,2 ml u minuti, smatra se da bolesnik ima suhoću usta. Zatim slijedi mjerenje količine stimulirane sline nakon što osoba popije kiseli napitak (1 g askorbinske kiseline razrijedi se u 1 dl vode) i postupak izbacivanja sline opet se ponavlja pet minuta. Ako se stimulacijom kiselim napitkom dobije veća količina sline, zaključujemo kako se stimulacijom može povećati količina izlučene sline, što nam daje informaciju o tome kako slinovnice nisu uništene.

Mjerenje protoka sline ili sijalografija u prošlosti se češće upotrebljavala dok se nisu razvile novije dijagnostičke metode. Postupak je jako bolan budući da se u izvodne kanale žlijezda slinovnica uštrcava kontrastno sredstvo, a bila je indicirana za dijagnostiku kamenaca u izvodnim kanalima (sijalolitijazu) i eventualno za dijagnostiku Sjögrenova sindroma. U novije vrijeme koriste se magnetska rezonanca i kompjuterizirana tomografija radi dijagnostike bolesti/stanja slinovnica.

Liječenje bolesti žlijezda slinovnica

Najrasprostranjenija terapija povećanja funkcije slinovnica je kombinacija žvačne i okusne stimulacije. Ako se stvaranje sline može potaknuti, što se vidi iz količine nestimulirane, a zatim stimulirane sline (uz pomoć sijalometrije), tada se osobama daju bomboni i žvakaće gume bez šećera (žvakaće gume mogu biti problematične u osoba koje nose zubne proteze te se njima ne preporučuju jer uzrokuju slabljenje ventilskog učinka proteze, odnosno padanje proteze). Osobama koje nose zubne proteze, a nemaju želučane probleme, preporučuju se kiseli napitci (limunada i sl.) radi stimulacije lučenja sline.

Brojni sistemski lijekovi djeluju kao stimulatori lučenja sline, ali su se samo neki potvrdili kao djelotvorni u kontroliranim istraživanjima. Djelotvorni su pilokarpin i cevimelin, koji djeluju na sličan način, imaju slične nuspojave i trajnost učinka. Ipak, u dosta bolesnika postoji kontraindikacija za primjenu tih lijekova. Tako je na primjer upotreba pilokarpina kontraindicirana u bolesnika s hipertenzijom.

U novije vrijeme postoje istraživanja vezana uz primjenu niskoenergetskog lasera u liječenju suhoće usta, od kojih su neka napravljena i u našoj zemlji.

U našem iskustvu s pacijentima koji imaju suhoću usta pokazalo se kako maslinovo ili neka druga ulja olakšavaju simptome suhoće pa se preporučuje nekoliko puta na dan staviti ulje u usta. Osim toga bitno je da pacijenti često piju male količine tekućine. Mnogim pacijentima pomaže i korijen bijelog sljeza za ispiranje usta (jedna žlica čaja prelije se s 1 dl vode i ostavi preko noći).

Nedostatak sline uzrokuje povećanu učestalost karijesa (posebice u dijelu zuba uz zubno meso) pa se tako osobama preporučuje upotreba fluoridnih gelova ili tekućina za ispiranje usta. Manjak sline može u nekih osoba izazvati gljivične infekcije u usnoj šupljini, odnosno kandidijazu pa je indicirana protugljivična terapija lokalnim preparatima. Bitno je po noći vaditi proteze iz usta i dezinficirati ih. Zamijećena je i učestalija upala zubnog mesa u tih osoba pa se preporučuju češće kontrole kod stomatologa.